Na južnim obroncima Bjelašnice smjestio se Lukomir, najviše naseljeno mjesto Bosne i Hercegovine (1495 m) i jedino na visini iznad 1300 metara nadmorske visine.

U Lukomiru žive ljudi više stotina godina, o čemu svjedoče i stećci koji su ondje pronađeni, a potječu iz 14. i 15. stoljeća.

Današnji stanovnici sela potomci su ovčara iz hercegovačkih iz okolice Stoca, koji su zbog bogatih pašnjaka ovdje ljeti čuvali velika stada ovaca.

Lukomir je omiljeno odredište planinara do kojeg se stiže stazama iz Umoljana ili pak vožnjom iz Konjica ili Sarajeva od kojeg ima oko sat i pol.

Treba imati na umu da cesta nije za svaki automobil. Posljednji dio puta je vijugavi makadam, a na vrhu će vas dočekati predivan pogled na okolno gorje.

Lukomir se često naziva i posljednjim pravim bosanskim selom u kojem se, bez obzira na mnogobrojne posjetitelje, može osjetiti duh prošlih vremena.

Stanovnici Lukomira s hladnijim vremenom sele iz svojih kuća u južnije krajeve jer je pristup selu kad napada snijeg gotovo nemoguć, a zbog toga se i planinarima savjetuje za posjećuju selo za ljepšeg vremena.

Izolirani planinski raj poseban je i po autentičnom izgledu kamenih kuća sa šindrama od trešnjinog drveta, kao i domaćoj hrani koja se priprema od namirnica ubranih u vrtu.

Kako se stanovnici sve više okreću turizmu u Lukomiru postoji više mjesta gdje možete fino jesti, uživati u pitama, vrućem hljebu, kajmaku i kavi, kao i odsjesti.

Jedan od omiljenih suvenira koje posjetitelji kupuju u Lukomiru su pleteni ukrasi, kao i odjevni predmeti poput čarapa.

Odlučite li posjetiti Lukomir, najbolje vrijeme za to je prije ili nakon jačeg snijega, najčešće do prosinca i nakon ožujka ili travnja.

Kako doći do Lukomira

Do sela Lukomir njega se može doći iz dva pravca – iz Konjica i Sarajeva. Od Konjica je udaljen oko 30 kilometara, dok je od Sarajeva Lukomir udaljen 45 kilometara. Vožnja od centra Sarajeva do Lukomira, putem koji vodi preko Babinog dola na Bjelašnici traje oko sat i pol vremena.

Veći dio puta je asfaltiran, a zadnjih 11 kilometara je vijugava makadamska cesta koja prvo vodi kroz ogoljene kraške krajolike, a potom kroz pejzaže sa cvijetnim livadama.